ponedjeljak, 10.01.2011.
Ovo nije moja pjesma
Ja se uvijek nadam
A ne znam zašto
Ja živim, bujam
Mada se sve upire protiv života
Da nije toga što ne znam što je
Ja ne bih znao što bih
Ako već ne bih znao što bih
Nema alternative
Uvijek zahvaljujući onom što ne znam
Ja živim
Premda, da nije toga što ne znam
Ja ne bih znao što bih
- 22:37 -
četvrtak, 19.08.2010.
Mijenjam mijenjam se
Nestajem kao suha olovka.
Oštrena i oštrena.
Konačno dolazim.
Do onog tupog kraja.
- 08:54 -
četvrtak, 22.07.2010.
OSIGURANIM KORAKOM NAPRIJED!
Kad bi svi bili osigurani, gdje bi bili neosigurani. Malo smotana logika no hajmo redom.
Sretnem neki dan staru školsku prijateljicu, koju nisam vidjela godinama, ne znamo jedna o drugoj ništa od posljednjeg viđenja. Izmjenjuju se klasična pitanja, žena – djeca-kuća – posao…Potvrdno klimam glavom kako radim – imam posao. Mila, nazovimo je Mila, pita sva zabrinuta, jesi li osigurana?, kao da pita jesu li mi dvoje djece, svekrva, muž i bratova žena preživjeli rat u opkoljenom Sarajevu. Ponovno potvrđujem da jesam, nema brige, sve ok, tješim je još onakvu pod stresom.O osigurana sam.
Prošlo je već neko vrijeme, no ta misao mi se baš urezala. Zaista zar se moram osjećati tolikom sretnicom i odabranicom naroda svoga sve zbog činjenice da radim u privatnoj firmi i da sam osigurana, da sam priznata kao radnik, ne kažem da me se poštuje, ali bar sam zavedena u nekim spisima.
Koja su moja prava?
Moje radno vrijeme jeste od 08 – 17, protivno zakonom za djelatnost kojom se bavim te za društvo s ograničenom odgovornošću, koje je na vrata izvisilo natpis 08 – 16 , no ograničilo si je odgovornost na još dodatni sat u ilegali. Imam neki sklopljeni ugovor o radu, koji obzirom na stanje u državi trebam uokviriti i klanjati mu se svako jutro prije odlaska na rad. Odmori, zasluženi - nezasluženi ne postoje. Ovisno o dobrom raspoloženju svog direktora uskačem sa traženim molbama o slobodnim danima te iste i dobivam ili ne dobivam ovisno o, šta ja znam, recimo biometerološkoj prognozi. Bolovanje, ne daj bože spomenut. U prvoj ladici imam čitavu malu apoteku, te nije ni nelogično da sam zimi spremna i sjediti sa čarapama umočenim u rakiju, sve za dobrobit i napredak mog malog preduzeća. Sama sam, tj. nisam udata, nemam djecu. No u slučaju da se dogodi taj veliki dan, moje šanse za ostanak na radnom mjestu bile bi umanjene za više od 50 posto. Brak spajanje, aludira na reprodukciju. Znamo svi koliko majka nosi svoje mlado. E pa tu bi već trebao koji dan slobodan. To je već problem. Zaključak, u slučaju trudnoće (negdje sam čula i za riječ porodiljino), ja dobivam otkaz, na krstitke. Radim sve praznike, blagdane, svece i petke. Bilo državne, bilo kantonske – županijske, gradske, osobne, kakve god.Nisam član sindikata, u biti nisam čula da u našoj zemlji i ima takav. Nikad nisam srela inspekciju koja se brine za prava radnika, iako sam ovim državnim koje pune svoje korpe nakuhala kava i kava. Ponekad u razgovoru sa radnicima državnih firmi čujem i za neke brojne pogodnosti i 'prava' radnika koje neko negdje i poštuje. Ne zanimam se mnogo za njih, kao ni radni dan astronauta. To je negdje gore iznad.
U posljednje vrijeme sam po medijima čula i da je netko dao ime onomu kroz što prolazim konstantno. Nekako mi je bilo drago, iako nije baš ljudski od mene, da neko prolazi kroz slične situacije. Mobing - Ne znam kako se piše, no znam kako izgleda.
Svakog prvog u mjesecu dobijem svoju plaću. Tada budem sretnija nego inače. Dok ne dođem doma razdijelim dugove i zbrojim oduzeto uzetom. Doduše, nešto dobijem i na banku, nešto u ruke. Naravno, s minimalnim doprinosima koji se uplaćuju na moje ime.
No vratimo se početku, iako se tako ne osjećam ja sam osigurana, radim i sretna sam. Samo se i dan danas pitam, a to bi volila i pitati ono poznanicu od neki dan, od čega sam ja to u stvari osigurana?Izgleda smo mi zaista i dalje samo preživjeli a miljama daleko od življenja.
PS ako je neko upoznat sa pravima radnika i životom klingonaca neka navede primjere. Strašno volim SF.
- 10:14 -
petak, 16.07.2010.
a vruće..
Lepršavo
zvuči dobro
osjetiš se
Lepršavo
- 13:39 -
srijeda, 14.07.2010.
Ispovijed
Ušavši u prostoriju ugledala sam sitnog, pogurenog starca.
Pogledavši dulje, bolje, kao da me posramila njegova živost.
Pored njega sam se osjećala kao da je rezultat obrnut. Kao da je moj kraj a njegov početak.
Smij se kaže. Smij. Sebi i drugima.
Život je radost. Zahvali Bogu na njoj.
Stisnuo mi je ruku, i istovremeno izvukao osmjeh i namamio suze.
Nisam čula uobičajeno, ali sam vidjela mnogo bitnije. Na tren, taj njegov sjaj me je zaslijepio. Na tren sam ga osjetila. Na tren sam se smijala. Na tren sam ponovno bila optimista.
Nisam klimala glavom, niti davala potvrdne odgovore kao da razumijem kao da pratim. Na koljenima sam u jednom bila i ponižena i uzvišena.
Taj starac se sinoć smijao. Taj starac je vratio dijete u meni.
Jutros, prvim zrakama sunca, zahvaljujem onom gore starcu zbog postojanja ovog ovdje. Ništa više nam ne treba, probudimo starca u sebi :)
- 09:37 -
ponedjeljak, 05.07.2010.
Ponekad bi...
iz memorije izbrisala sve svoje ponedjeljke
i možda neko mamurno subotnje jutro.
Za ostalo se ne bojim,
u ostalom ja postojim.
- 09:17 -
ponedjeljak, 14.06.2010.
Okismoron: Cipelice 42 :)
Koračajući ponosno
nosim more u kosi.
Sve bisere i školjke
isprepletene mojim osmjehom.
Ponovno sretna jer sam dobila potvrdu.
Moj broj postoji.
- 16:17 -
ponedjeljak, 07.06.2010.
u meni
nevidljiva
čistoća
pustinja
praznoća
osamljena
hladnoća
bolna
samoća
- 11:58 -
petak, 21.05.2010.
Nibiru gledaj kako nam civilizacija izumire
Napadi, ubojstva, samoubojstva...
do kud ovo seže?
Pucamo kao kokice.
Zaista, možda i jesmo
gomila u čaši
nervoznog promatrača
u kino dvorani.
Naš svijet se mijenja.
I zaista, možda sve ide
kao i ranije ponovno u krug.
U čašu.
- 09:25 -
subota, 08.05.2010.
moj dan u maju
danas sam punoljetna
dobro, malo sam starija
već odavno mogu što želim
već odavno želim što hoću
ipak danas se slavim
možda malo se tražim
p.s. sretan mi rođendan :))
- 08:30 -
